Reumatoidni artritis (RA) je kronična, autoimuna bolest nepoznatog uzroka, u kojoj vlastiti imuni sistem „napada“ i uzrokuje upalne promjene na simetrično zahvaćenim perifernim zglobovima. Klinički tijek varira od blagih oblika do progresivnog RA koji teško oštećuje zglobove. Budući da je RA sistemska bolest, često su zahvćeni drugi organi osim zglobova, kao koža, krvne žile, srce, pluća i mišići.

Epidemiologija

Učestalost (prevalencija) RA je relativno ujednačena u stanovništvu većine zemalja Evrope i Sjeverne Amerike i kreće se od 0.5-1.0 %. Veća učestalost u svijetu nađena je u američkoj etničkoj skupini Pima i Chippewa Indijanaca (5.3-6.8%), dok je najniža učestalost utvrđena u stanovništvu jugoistočne Azije, uključujući Kinu i Japan, gdje iznosi svega 0.2-0.3%. (Slika).

Bolest je najčešća u dobnim skupinama iznad 65 godina. Žene imaju veću prevalenciju reumatoidnog artritisa od muškaraca.
Epidemiološka istraživanja o RA utvrdila su da na pojavu bolesti značaj imaju nasljedni i okolišni faktori. 

Nasljedni faktori 

Nekoliko vrsta epidemioloških istraživanja pokazala su značaj genetskih čimbenika na pojavu bolesti.

1. Istraživanja na „migrantskim“ skupinama stanovnika koja su pokazala da unatoč životu u zemljama s određenom prevalencijom bolesti, stanovništvo drugih etničkih skupina koje je doselilo i generacijama živi u tim zemljama, zadržalo onu učestalost bolesti koja je karakteristična za zemlje iz kojih su migrirali. Tako je u Engleskoj nađena vrlo niska učestalost RA među stanovništvom karipskog i pakistanskog porijekla, koja je značajno manja od one u domicilnom engleskom stanovništvu.

2. Obiteljsko grupiranje bolesti.Procjenjuje se da je pojava RA oko 2 puta češća unutar članova obitelji. Međutim, to je znatno manje nego kod nekih drugih kroničnih bolesti kao što su dijabetes ili multipla skleroza. 

3. Istraživanja na blizancima su pokazala da se 50-60% pojave bolesti kod oba blizanca može objasniti njihovim zajedničkim genetskim obilježjima. Danas su poznati neki geni zaslužni za nastanak bolesti, kao HLA DRB1 i HLA DRB1*0404, za koje se procjenjuje da su zaslužni za oko 50% genetskog učinka vezanog za RA.

Okolišni faktori

Pod značenjem „okolišni“ podrazumijevaju se svi faktori koji utječu na pojavu bolesti, a koji se ne mogu objasniti nasljeđem, odnosno utvrđenim genima. U širem smislu okolišni faktori su oni koji se nalaze izvan osobe i vezani su za prehranu, vodu, zrak i dr. 
Kod reumatoidnog artritisa poznato je nekoliko okolišnih čimbenika koji se mogu uže povezati s pojavom bolesti:

1. Hormoni i trudnoća.
Korištenje tableta za kontracepciju kao i sama trudnoća povezani su sa smanjenim rizikom za obolijevanje od RA. Međutim u razdoblju nakon poroda, naročito nakon prvog poroda, rizik za razvoj bolesti je povećan. Također se smatra da je dojenje nakon prve trudnoće najrizičnije za pojavu bolesti, u odnosu na dojenje nakon ostalih trudnoća.

2. Infekcije
Postoji više indirektnih epidemioloških dokaza da prethodna izloženost uzročnicima infekcije može biti povod za pojavu RA. Taj stav je, između ostalog, proizašao iz zapažanja da se učestalost reumatodinog artritisa u svijetu stalno smanjuje, a što je najvjerojatnije posljedica i stalnog opadanja broja zaraznih bolesti. Drugi indirektni dokaz je veća učestalost bolesti u osoba koje su primale transfuziju, putem koje je moguć i prijenos infektivnog uzročnika.
Najčešće se s RA povezuju Epstein-Barr virus, uzročnik infekcijske mononukleoze te bakterije Proteus i Mycoplasma.

3. Ostali okolišni faktori
    a. Prehrana.
Malobrojna epidemiološka istraživanja o povezanosti RA s prehranom ukazala su na moguću zaštitnu ulogu omega-3 masnih kiselina u nastanku bolesti.
    b. Pušenje.
Nešto brojnija istraživanja pokazala su da osobe koje puše imaju veći rizik obolijevanja od ove bolesti.

Reumatoidni artritis i dalje predstavlja izazov za epidemiološka istraživanja, kojima se nastoje otkriti i rasvjetliti i nasljedni i okolišni čimbenici ove bolesti i njihove međusobne interakcije. 

Dijagnoza RA

Za uspješno liječenje RA nužna je što ranija dijagnoza bolesti, što nije uvijek jednostavno jer početni simptomi mogu nalikovati na druge bolesti. 

Dijagnoza se postavlja prema određenim kriterijima, prije svega to su već spominjani simptomi: jutarnja zakočenost, otok i bol malih zglobova na šakama, zatim otok drugih većih zglobova i pojava reumatoidnih čvorića. Krvnim pretragama se nalazi povišena sedimentacija eritrocita i pozitivni reumatoidni faktor, međutim rezultati krvnih pretraga kao i rendgenske snimke zglobova mogu biti normalni još mjesecima nakon prve pojave bolova u zglobovima.

Reumatoidni faktor je naziv za protutijela koja se stvaraju u upalom zahvaćenoj sinoviji zglobova. Pozitivan je u većine oboljelih od RA, ali može biti prisutan i kod drugih bolesti, tako da nije specifičan za reumatoidni artritis.

Liječenje RA

U liječenju RA se koristi nekoliko skupina lijekova: 
Nesteroidni protuupalni lijekovi smanjuju upalu i bolove i obično se propisuju na početku liječenja. U toj skupini ima dosta lijekova: ibuprofen, naproxen, diklofenak, indometacin, ketoprofen, piroksikam. Mogu uzrokovati i neke nuspojave, najčešće probavne smetnje. 
Antireumatici sporog djelovanja su učinkovitiji, ali se s njima postiže klinički učinak kasnije, nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Obzirom da se oštećenje hrskavice i kosti kod RA obično događa unutar prve dvije godine bolesti, danas se pristupa i uvođenju antrireumatika na samom početku bolesti. Neki češće propisivani antireumatici su: sintetski antimalarici, soli zlata, sulfonamidi, citostatici. Kod citostatika treba napomenuti da su doze najčešće propisivanog citostastika – metotreksata, vrlo male za potrebe liječenja RA i da se pod kontrolom lječnika može trošiti godinama.

Kortikosteroidi su djelotvorni na početku liječenja kao privremena dodatna terapijska mjera dok antireumatici postignu svoj učinak. Također se propisuju u kroničnim teškim oblicima bolesti koji se ne mogu dobro kontrolirati s drugim lijekovima. Ako se primjenjuju više mjeseci ili godina, mogu izgubiti na učinkovitosti i izazvati ozbiljne nuspojave, kao što su porast tjelesne težine, krvnog tlaka i šećera u krvi te osteoporozu.

Među novije lijekove za RA spadaju tzv. anticitokini, koji djeluju protiv upalnih tvari – citokina, koji se stvaraju u RA. Pored svoje učinkovitosti, ti lijekovi također imaju dosta nuspojava, kao što je povećana sklonost infekcijama.

Osim lijekova, bitne su i opće mjere: zdrava prehrana, izdašan odmor, tehnike opuštanja te fizikalna terapija. Kao dio ukupnog liječenja, fizikalnom terapijom se postiže relaksacija mišića i uklanjanje boli, a time se oporavlja i funkcija zgloba, sprječavaju i ispravljaju kontrakture zgloba. Vrlo je bitna edukacija bolesnika koji razumijevanjem svoje bolesti i promjenom životnih navika te pridržavanjem potrebnih pravila mogu doprinjeti svom izlječenju.

Rate this post