Osteoporoza je kronična, metabolička, bolest koja je karakterizirana smanjenjem koštane čvrstoće i gustoće, a posljedica toga su trajne promjene na koštano – zglobnom sustavu. Osteoporoza nije nikakva novina i ona se od odavno razvija na našem koštanom sustavu, ali danas se puno govori o njoj jer su današnja istraživanja pripomogla da se mnogo može učiniti za takve pacijente, za što prije nije bilo ni mogućnosti, ali ni znanja.

Epidemiološke studije pokazuju da u Hrvatskoj više od 200 000 žena u postmenopauzi, dob 55-88 godina, imaju osteoporozu. Istaknula bih da osteoporoza nije „ženska„ bolest, tako da su i muškarci u skupini pacijenata s osteoporozom. Istina je da statistika potvrđuje kako su muškarci rjeđe zahvaćeni osteoporozom ( pet puta se rjeđe pojavljuje kod muškaraca nego kod žena), ali se i na njih ne smije zaboraviti.

Iako se, kada se spomene osteoporoza, prvo pomisli na koštane prijelome u starijoj životnoj dobi, moram reći da je njezin učinak na koštani sustav mnogo opsežniji. Prijelomi su jasna posljedica, koji su najčešće lokalizirani u području kuka, kralješnice i podlaktice blizu šake, no mora se sve više pozornosti posvećivati anatomskim odnosima zglobova, ligamenata i ostalih struktura koji se definitivno mijenjaju. Kao primjer navest ću da je urušavanje kosti, koje nastaje kao posljedica prijeloma na kralješnici, podloga za razvoj sindroma prenaprezanja ostalih zdravih dijelova kostura iz čega proizlaze kontinuirane traume i poticanje upalnih procesa čiji su konačni rezultati degenerativne promjene nekoštanih struktura. I tada nastaju poznate kliničke slike karakterizirane znakovima – smanjenjem visine s izbočenjem trbuha, boli u području leđa koja se pogoršava stajanjem, a ublažuje šetnjom, napetom leđnom muskulaturom, umora uzrokovanog „skraćenom” muskulaturom uz samu kralješnicu, neodređene gastrointestinalne tegobe. 

Osteoporozu možemo podijeliti na primarnu i sekundarnu.

  • Primarnu ( koja je uzrokovana genetičkim i unutarnjim čimbenicima) nadalje dijelimo na 1. postmenopauzalnu i senilnu, 2. juvenilnu nepoznatog uzroka, i 3. obiteljsku.
  • Sekundarna – posljedična, razvija se kod različitih endokrinih i malignih bolesti te kod kroničnih upalnih bolesti ( npr. RA, TBC, sarkoidoze, kandidijaze, sistemske mastocitoze), kronične renalne insufincijencije, KOBP-a, te kod raznih bolesti probavnog sustava. Također je ona posljedica dugotrajne slabe uhranjenosti, manjka vitamina D, te uzimanja lijekova, alkohola i duhana. Ona se također redovito javlja i kod osoba podvrgnutih transplantaciji organa.

Moramo spomenuti i rizične čimbenike koji pogoduju nastanku osteoporoze. Na prvome je mjestu genetička predispozicija koja se očituje malom vršnom masom, spol – žene imaju manju koštanu masu od muškaraca, hormonska odstupanja, neuhranjenost, točnije neodgovarajuća prehrana ( tu posebno pozornost treba usmjeriti na mlade djevojke čiji ideali danas pogoduju nastanku osteoporoze), slaba fizička aktivnost, konzumacija alkohola i duhana.

Dijagnostika osteoporoze obuhvaća temeljit razgovor s pacijentom, klinički pregled i mjerenja. RTG snimke čine važan dio u dijagnostici osteoporoze. No danas postoji puno osjetljivija metoda, zato što RTG snimka upućuje na osteoporozu tek kada se izgubi veliki postotak koštane mase i zato denzitometrija predstavlja zlatni standard u dijagnostici osteoporoze. Denzitometrija je metoda kojom mjerimo mineralnu gustoću kosti ( BMD ) i tako predstavlja osnovnu pretragu u dijagnostici.

Liječenje obuhvaća neobilazne lijekove koji se dijele na antiresorptivne i anaboličke, ali ono obuhvaća i dodatno uzimanje kalcija i D vitamina te neobilaznu fizičku aktivnost.

Prevencija osteoporoze seže daleko počevši od djetinjstva gdje se odgovarajućom prehranom s dovoljnim unosom kalcija i D vitamina utječe na postignuće dobre vršne koštane mase, bavljenjem sportskim aktivnostima, zatim u mladenaštvu ne konzumacijom alkohola i duhana, te se u odrasloj i starijoj dobi svemu tome mora dodati svakodnevna i neobilazna fizička aktivnost koja osim pozitivnog učinka na samu kost utječe na koordinaciju i spretnost, mišićnu snagu i tako sprječava padove ili nas uči kako spretno pasti i na taj način spriječiti ono što je zapravo i glavna zadaća fizijatara, a to su prijelomi ( kuka) koji nažalost u velikom postotku završe i kobno za naše pacijente.

Rate this post